Download O prosuđivanju djela likovne umjetnosti, Konrad Fiedler PDF

TitleO prosuđivanju djela likovne umjetnosti, Konrad Fiedler
File Size109.7 KB
Total Pages4
Document Text Contents
Page 2

O PROSUĐIVANJU DJELA LIKOVNE UMJETNOSTI

I

Djelo ljudske djelatnosti možemo potpuno razumjeti tek onda kada se možemo

zapitati o svrsi koje djelo treba ispuniti prema namjeri svog tvorca. U djelu je

najbitnije ono zbog čega je stvoreno, dok je sporedno sve što mu se pripisuje

nezavisno od namjere autora. Umjetniku je često otvorena opcija da se njegovo

umjetničko djelo protumači na potpuno pogrešan način dok ono postaje predmet

istraživanja, razmišljanja i dok ostaje skriven onaj osjedaj umjetničke snage koje je

djelu pridao autor. Što je jedan proizvod više dostupan javnosti, to je on više izložen

nejasnom shvadanju.

II

Čovjek se umjetničkim djelima, iako toga nije svjestan, obrada svojom sposobnošdu

osjedaja za estetsko. Fiedler osjedaj za estetsko nativa sposobnošdu uživanja. I

prirodu možemo doživjeti lijepom, promatrajudi ju umjetničkim očima. Ali kako

prirodni predmeti mogu imati umjetnički sadržaj kada u njema nema čovjekove

duhovne djelatnosti? Odgovor na to pitanje moramo potražiti u nekoj drugoj osobini

umjetničkih djela; ako se prosuđivanje umjetničkih djela poziva na estetsko osjedanje,

onda se ono zove ukus. O ukusu se obrazujemo u dodiru s umjetničkim djelima (u

tome treba donositi sud između kvalitetnog i nekvalitetnog djela).

Interes za umjetnost počinje u onom momentu u kojem se gasi interes za inters za

sadržaj umjetničkog djela. Sadržaj djela postoji prije nego što se ono prilagodilo

izrazu u umjetničkom djelu. Umjetnik ga ne stvara, on ga samo nalazi. Tako

prosuđivanje umjetničkih djela prema vriejdnosti materijalnog sadržaja dovodi do

pogrešnih rezultata.

Postoji mnogo infrmacija o umjetničkim djelima koje je vrijedno znati, a da one nisu

nikako povezane s njihovim umjetničkim značajem. Ljudi koji se se posvete više

duhovnom aspektu umjetničkog djela, mogu ga doživjeti u punoj snazi i bez tih

činjenica.

Dok se ispitivanja i dokazivanja umjetničkih djela vrše na tehničkom postupku i

primjenjenosti, ne znači da razumijemo djelo niti da se umjetnički za njega

interesiramo, međutim pomodu tih oznaka možemo se baviti primjerice formom

djela. Poznavanje forme jednog umjetničkog djela nije poznavanje umjetničkog

značaja te forme. Ako se u osnovi povijesnog razmatranja umjetničkih djela ne nalazi

čist i strog pojam o umjetnosti, onda mu se podvrgavaju one strane umjetničkog djela

Page 3

koje leže van umjetničkog značenja, dok se suština djela uopde ne uzima u obzir.

Onaj kome je bliži povijesni interes od umjetničkog izlaže se opasnosti da ono što

povijest umjetnosti unosi u krug svojih razmatranja smatra cjelokupnim sadržajem

umjetničkih djela i da zbog povijesnog istraživanja tog djela nikada ne dospije do

cjeline.

Sasvim je mogude da jedno umjetničko djelo ima veliki kulturno-povijesni značaj i da

mu se ne može pripisati neka velika umjetnička vriejdnost; obratno značajno

umjetničko djelo može izgubiti kulturno-povijesni značaj ako brzo propadne ili iz

nekog drugog slučaja.

Ako se umjetnost želi shvatiti kao kulturni element, moramo ispitati djelovanje na

pojedinog čovjeka. Svi ostali aspekti umjetnosti se ne mogu mjeriti s utjecajem kojeg

djelo izvrši na ljudsku prirodu.

Što se tiče filozofskog pogleda na umjetnost, filozofi de nastojati umjetnost dovesti na

mjeru razumijevanja u svojem pogledu na svijet. Ako on time i zadovoljava neku

duhovnu potrebu, ništa ne bi moglo obogatiti pravo razumijevanje. Ako se pravom

razumijevanju umjetnosti doda filozofsko stajalište u položaju umjetnosti u

cjelokupnoj slici svijeta, to je napredak u filozofskom, a ne u umjetničkom saznanju.

Pravo razumijevanje umjetničkih djela mogude je samo na temelju umjetničkog

razumijevanja svijeta koje je samostalno i bezgranično, a mogude bez filozofskog

razmišljanja.

III

Odnos u kojem se čovjek pomodu svojih osjedaja nalazi naspram svijeta može biti,

prema vrsti i stupnju, vrlo različit. Jedan aspekt doživljaja je biti ravnodušan, a drugi

su senzibilniji na utjecaj nekih pojava. Oni nisu indiferentni, ali se ne uzdižu iznad

pojedinačnog fragmentarnog osjedanja stvari. Tako pojedinci mogu osjetiti ljepotu, ali

de ga ona uzbuđivati kao pojedinačna osobina, dok de mu predmet ostati tuđ. Za

malo individua odnos prema stvarima ne nastaje iz pojedinih djelovanja, ved

prihvadaju samu egzistenciju i osjedaju predmetnost onog što postoji još prije nego

što tu cjelovitost rasporede na razne osjedaje.

Osjedanje se javlja i kod slabo razvijenog opažanja. Fina sposobnost osjedaja je

preduvjet za umjetničku produkciju. Umjentika umjetničko osjedanje drži u stalnom

kontaktu sa stvarima, on je povezan sa svijetom i on materiju koju svijet daje svladava

svojim duhom. Događa se prijelaz iz čulno u nadčulno, iz vidljivog u nevidljivo, iz

opažanja u apstrakciju. Buđenje osjedanja i shvadanje pojma označuju krajnju točku

opažanja. Jedino onaj koji može slobodno upotrebljavati svoje opažajne sposobnosti

Similer Documents