Download sociologija religije PDF

Titlesociologija religije
File Size313.4 KB
Total Pages23
Document Text Contents
Page 1

SOCIOLOGIJA RELIGIJE

Page 2

1

SOCIOLOGIJSKO ODREĐENJE POJMA RELIGIJE

Etimološki:
pojam religija izvodimo iz:

- latinske rijeci religio (izražavanje štovanja bogova), odnosno
- latinskog glagola religare (vezati, povezati).


Religija povezuje Boga i ovjeka, kao i sljedbenike iste religije, ali ne i pripadnike razli itih religija. Religija je
stvar zelja, nastojanja, covjekovih teznja za prijatnim osjecanjima, za onim sto se nema.
Religija je samostalan i relativno nezavisan sistem vjerovanja, ideja, i obreda.
Religija je individulano i kolektivno uvjerenje.
Sociolozi religiju odre uju i istražuju kao grupni fenomen – oko religijskih ideja uvijek se formiraju grupe.
U sociološkoj literaturi nailazimo na razlicite definicije pojma religija.
Ve ina autora prihvata nekoliko socioloških elemenata bitnih za odre enje religije:

Vjerovanje u Nadnaravno, Vrhunaravno.
Nadnaravno nije jednoznacno u svim religijama i u svim razdobljima razvoja ljudskog zivota. Nau nik ne moze
utvrditi nau ne karakteristike nadnaravnog, niti indikatore preko kojih bi ustanovio postoji li nadnaravno
stvarno ili ne. Razli iti ljudi razli ito doživljavaju, pa i ispoljavaju svoj odnos prema nadnaravnom.
Po Dirkemu, pojam koji je karakteristican za sve sto je religijsko jeste upravo pojam nadnaravnog. Neki su
religiju definisali kao vjerovanje u duhovna bi a, Boga. Medjutim, taj kriterij doveden je u pitanje jer ima
religija u kojima ideja Boga nije poznata (Budizam – religija bez Boga).
Vjeruje se da je Nadnaravno zainteresovano za ovjeka i kako ovjek (pomo u molitve) može uticati na Njega.
Zato je za Nadnaravno uvjek povezan odredjen sistem normi.

Pojam “svetoga”.
Dirkem je pridavao izuzetnu važnost pojmovima “svetoga” ( istog) i “profanoga” (obi nog).
Hubert smatra kako je sveto majka religije. Sveto se razlikuje od obi noga, profanog, svakidašnjeg.
Bilo koja stvar moze biti sveta. Za sveto je vezano niz obicaja, obreda pa i zabrana.
Sveto je ono što društvo ili ovjek smata svetim. Simbol, znak, “otkriva” kako je nešto sveto. Svet je mogao biti
i kamen, drvo, planinski vrh, vrelo, itd.

Vjerovanja, običaji i obredi.
Vjerovanja su naj eš e iznesena u pisanim religijskim autoritetima (Talmud, Biblija, Kur’an, itd).

ovjek se najviše osje a religioznim kad sudjeluje u obi ajima i obredima. Tad ja a i njegova religioznost.
Bez obi aja i obreda religija bi bila mrtva.
Religijski običaji su ustaljen na in ponasanja vjernika u datim uslovima, koji se smatra obaveznim. Religijski obi aji se
sporo mjenjaju i ne igraju tako bitnu ulogu u društvima sklonim promjenama. Mogu biti lokalnog i univerzalnog
karaktera. Najviše religijskih obi aja vezano je uz biološke promjene (vjen anje, ra anje, smrt).
Religijski obredi su na ini ponasanja slicni religijskim obicajima i obavljaju se prema ta no utvr enim pravilima. To su
simbolicne radnje koje se vrse po prihvacenim pravilima i pomocu kojih se zeli utjecati na Nadnaravno. Obred je molitva
ljudskim tjelom. Elementi koji dominiraju u obredima su: klanjanje, molitva, sjedenje ili stajanje, pijenje ili jedenje,
prinosenje zrtve, pjevanje i sl. Obredi se o Subjekt u obredu moze biti pojedinac ili grupa.

Simboli - su sastavni dio svake religije. Religijska grupa treba prihvatiti nesto kao svoj simbol (davidov znak -
simbol u zidovskoj religiji, kriz - simbol krscanstva, polumjesec islama i sl.)

Religijske zajednice - su institucionalizirane religijske grupe koje se bave zadovoljavanjem religijskih potreba
i funkcija. Religijska zajednica razvija osje aj identifikacije, pripadnosti njoj. Vecina ih zeli razviti i
misionarski rad u cilju pridobivanja novih clanova.

Religijske vođe
Postojanje religijske organizacije podrazumjeva i postojanje razlicitih tipova religijskog vodstva koje
sistematizira, unapredjuje i pridonosi sirenju religijskog u enja. Svaka religijska zajednica postiže dogovor o
vo i i odre uje doseg njegove uloge.

Page 11

10

Najčešće se u sociološkim istraživanjima kao kriterij za tipologiju vjernika uzima učestalost odlaska u
crkvu/džamiju, odnosno PARTICIPACIJA U OBREDNIM DJELATNOSTIMA:

- Oni koji redovno pariticipiraju u obrednoj praksi. Vjera im je jako važna u životu; jednom ili više
puta semično idu na vjerske obrede u skupu; šalju djecu na vjersku pouku, čitaju religijsku
literaturu, redovito posjećuju džamiju ili crkvu.

- Oni koji povremeno participiraju u religijskim obredima; povremeno odlaze u crkvu; nemaju češće
veze s religijskim vođom

- Oni koji rijetko participiraju u obrednim djelatnostima, uglavnom u izuzetnim prilikama.
- Oni koji nikad ne sudjeluju u religijskim obredima, niti drugim djelatnostima religijskih zajednica.


Po STEPENU PRIVRŽENOSTI RELIGIJI mogli bismo napraviti slijedeću tipologiju:

- Uvjereni vjernici - Religija zauzima važno mjesto u njihovom životu; nastoje proširiti svoje
religijske poglede i religijsku kulturu; zapaženo participiraju u životu religijske zajednice; potiču
religioznost kod drugih, u kući drže religijske simbole i pisane religijske autoritete, itd.

- Obični vjernici - slabo poznaju religijsku dogmu; slabo poznaju sadržaj pisanih religijskih
autoriteta; religiju više doživljavaju kao tradicionalni dio obiteljske kulture;

- Pokolebani vjernici - niti se odriču niti potvrđuju svoju religijsku pripadnost; slabo se razumiju u
religijske obrede; sudjeluju u njima, ali najčešće ne iz religijskih motiva; ne poznaju religijske
pisane izvore; slave Božić, Bajram, Uskrs i sl.

- Nominalni vjernici su oni koji se smatraju formalno vjernicima; vjera ne igra neku ulogu u
njihovim životima.

- Statični vjernici vjeruju da prije bog postoji nego da ne postoji, ali to kod njih ne izaziva praktičnu
religioznost niti utiče na njihov osobni život.

- Plutajući vjernici napustili su institucionaliziranu religiju, ali su nastavili, na svoj način, vjerovati.
Nisu napustili ideju o Nadnaravnom, duši, onostranom svijetu.

- Nereligiozni ne vjeruju u boga, ne sudjeluju u religijskoj praksi.

Po NA INU DOŽIVLJAVANJA RELIGIJSKOG, postoji: dječija, mladalačka, staračka, muška i ženska
religioznost.

Po MJESTU RELIGIJE U ŽIVOTU dijele se na:

- Oni kod kojih poruke njihove religijske zajednice utiču na sakralizaciju njihovog društvenog života,
i na odnose s drugim religijskim grupama;

- Oni kod kojih religija neznatno utiče na sakralizaciju njhivog ponašanja van religijske grupe;
- Oni kod kojih religijske poruke ne igraju bitnu ulogu u životu;


Tipologija može biti rađena i SAMO ZA PRIPADNIKE JEDNE KONFESIJE.
Sociolog se interesira i ZA GEOGRAFSKU RASPROSTRANJENOST POJEDINIH RELIGIJA I KONFESIJA
koje će biti obuhvaćene istraživanjem. Pa se djele na: rimokatolike, pripadnike islama, pravoslavne, pripadnike
židovske religije, ostale.

Tipologija onih koji nisu, ali bi mogli postati članovi religijske zajednice:

- Simpatizeri – oni koji se još nisu odlučili da li će postati pripadnicima religijske zajednice, ali ih
ona interesuje,

- Katekumeni – osobe koje su odlučile postati članom neke religijske zajednice i primiti obred
uvođenja u tu zajednicu.




TIPOLOGIJA ODNOSA RELIGIJSKIH ZAJEDNICA I DRŽAVE


Religijske zajednice i država ne mogu izbjeći međusobni odnos. Religijska zajednica uvjek postoji u državnoj
zajednici s kojim mora regulisati niz pitanja iz međusobnih odnosa.

Page 12

11

Odnos izme u države i religijskih zajednica odre en je i odnosom stranke na vlasti prema religiji i religijskim
zajednicama. Odnos države prem religiji uvjek je ''odnos ljudi koji sa injavaju državu prema religiji''. Odnosi
izme u religijskih zajednica i države mogu biti i dobri i konfliktni. Država može ignorisati religijske zajednice,
a može imati i državnu religijsku zajednicu. U multikonfesionalnim zajednicama konfliktu mogu voditi odnosi
u kojima bi neka od religijskih zajednica imala status državne Crkve. Idealan je odnos u kojem e sve religijske
zajednice imati jednaka prava, bez bilo kakvih razlika. Razvijaju se odnosi harmonije. Niti religijske zajednice
državi, niti država religijskim zajednicama odre uje modele ponašanja.

Harmonija u me usobnim odnosima, zasnovana na poštovanju, uzajamnoj neovisnosti i obostranim pravima,
koristi i religijskim zajednicama, ali istovremeno, i ništa manje, državi.
Odnosi izme u religijskih zajednica i države esto su obilovali nerazumjevanjem, nepovjerenjem, napetoš u pa
i oštrim me usobnim konfliktima. Religijska zajednica u tim slu ajevima, identificira državu s ''bezbožnim
komuniznom'', sa strankom, ateizmom. Mogu i su i nereligijski konflikti izme u države i religijskih zajednica
kad one ho e osnažiti svoju ulogu u politi kom život.

U politi koj teoriji, i pravnoj praksi, poznata su, u osnovi tri modela odnosa izme u religijskih zajednica i
države:

- Teokratski model u kojem država za svoju osnovu priznaje religiju i religijsku zajednicu i njeno
u enje ugra uje u sustav vrijednosti društva. (Velika Britanija, Sjeverna Irska, Republici Irskoj,
Danskoj, Norveškoj, Islandu, Finskoj, Italiji, Španskoj, Andori, Švicarskoj, Gr koj, Malti, Izraelu,
Iranu, Libiji, Alžiru, itd.). Država na razne na ine pomaže državnu religijsku zajednicu, ali i
religijska zajednica, uz pomo države, name e društvu svoj sistem vrijednsoti. Religijske vo e
imaju status državnog službenika i pla a ih država.

Hijerokracija (tzv. religiozna država)– dominantnu poziciju u državi ima religijska zajednica. Država se
religiozno odnosi prema politici i politi ki prema religiji.


- Sistem tzv. priznatih religija, kada država prizna odre en broj religija i religijskih zajednica koje
imaju jednaka prava, dok pripadnici drugih, nepoznatih religija nemaju pravo izražavati svoju
religioznost (bivša Jugoslavija prije II. Svjetskog rata).


- Odvojenost religija i religijskih zajednica od države - religijske zajednice nemaju politi ku

ulogu, ve ostaju religijske institucije koje se bave problematikom vjere, a ne politike. Interesi
države ne moraju biti podudarni s interesima religijskih zajednica.

Sinalija – ravnopravan odnos u kojem ni religijska zajednica ni država ne izdaju zapovijedi jedna drugoj
(SAD).



RELIGIJE I DRUŠTVENI KONFLIKTI


Religije i religijske zajednice mogu biti korištene u razli itim politi kim konfliktima: izme u pojedinih država,
politi kih stranaka, pojedinih nacionalnih lidera, itd.

Društveni konflikti pratili su ovjeka kroz povjest u kojoj je on pokušavao, nekad s više nekad s manje
uspijeha, na i put ka koegzistenciji, razumjevanju, toleranciji. Me u sociologijskim teorijama konflikata
svakako treba ista i onu po kojoj homogena društva (po kulturi, jeziku, tradiciji, naciji, konfesiji) konstantno
prate konfliktni odnosi. U 80im godinama prošlog st. 80% oružanih sukoba u svijetu imalo je etni ki karakter.
Konflikti koji nose obilježja takvih društava dovode lanove grupe u stanje frustriranosti a ono ima za
posljedicu niz poreme aja u ponašanju, što je bilo evidentno u proteklom ratu.

Konflikti su prate e pojave društva koja su dugo provela u dubljim krizama, u kojima mnogi gospodarski
problemi nisu rješavani, u kojim je oslabila odgovornost posebno nosilaca javnih funkcija koja pate od
nedostatka programa izlaska iz krize itd.

Page 22

21

Marksistički ateizam je jedan od najraširenijih i najspektakularniji oblika modernog ateizma. Kod Marxa objekt
interesovanja bio je ljudski aspekt religije – ne Bog, već čovjek. Čovjek je najviše ljudsko biće za čovjeka.
Teko se problem Boga svodi na problem čovjeka. Bezboštvo za Marxa nije poricanje Boga, već afirmacija
čovjeka. Ali marxizam nije i antireligiozan. On ne uzdiže ateizam, već želi i njega prevladati. Marxizam ne
raspravlja o Bogu, već kako se religija i vjernici odnose prema društvenoj stvarnosti. Marxizmu se ne može
osporiti humanizam.
Ateizam predmodernog doba uglavnom se iscrpljivao na negaciji Boga. Suvremeni ateizam je nešto drugo. To
je ateizam mase i povezan je s funkcioniranjem sveukupne društvene strukture.

U socijologijskoj literaturi susrećemo se s različitom tipologijom ateizma. Najkarakterističnije su:
-Prosvetiteljski ateizam, kojem je osnovno staviti Boga na giljotinu, odsjeći mu glavu, dokazati da Boga
nema, da je religija besmislica, iluzija, zabluda.

-Teorijski ili racionalni ateizm je intelektualna negacija Boga. Teorijski ili racionalni ateist raspolaže s toliko
racionalnih dokaza da mu je apsurdna hipoteza o postojanju Boga.

-Prakti ni ateizam zasniva se na jednostavnom odbacivanju religije: čovjek živi i radi kao da Boga nema.

-Militantni ili primitivni ateizam na prvo mjesto stavlja borbu protiv religije, postavljajući iluzorni cilj –
društvo ateista time vodi političkoj i društvenoj diferencijaciji zasnovanoj na odnosu prema Bogu.

-Sličan ovom je i negativni ateizam koji se svodi samo na golo nijekanje Boga.

-Privredni ateizam susrećemo kod onih koji izjavljuju da ne vjeruje u Boga, ali žive tako kao da su vjernici.

-Indiferentni nemaju afiniteta prema religiji, ali nemaju ni racionalni dokaza da bi došli do ateističkog stava.ne
obavljaju religijske obrede, ravnodušni su prema religijskoj okolini.

-Neki autori govore o religijskom ateizmu. Tu spada negiranje Boga.
-Neki u ateizam ubrajaju i agnosticizam koji, ne poriče Boga, ali polazi od stava “mi o tome ne možemo ništa
znati”.




TEORIJSKE KONTROVERZE O BUDU NOSTI RELIGIJE


Teško je proricati kakve će biti budućnost religija. Ali, ono što je poznato je to da su kroz povjest religije
nastajale i nestajale. Taj povijesni sud pratiće i živuće religije. One koje se budu brže prilagođavale svijetu i
promjenama u njemu, koje budu pokazivale veći stupanj vitalnosti, imat će i veću mogućnost da duže traju.

Nude se tri modela religije u budućnosti:

1) Model po kojem je religija prirođena čovjekova potreba i kao takva ona ima prošlost, sadašnjost i
budućnost. Religija je vječita kategorija.

2) Drugi model je proizišao iz kritike tradicionalnih religija i rezultirao pokušajem njihove zamjene nekom
novom religijom.

3) Treći model, u različitim varijantama zagovarao je kraj religije. u njemu imamo nekoliko podmodela:


- Vulgarno – anarhisti ki pristup po kojem su religija i religijska zajednica smatrane kao
osnova kapitalističkog i monarhističkog sustava. Religija će trajati koliko i ti sustavii kad njih
nestane, nestaje i religija.


- Religija je dio kulture i mjenja se s mjenjanjanjem kulture.


- Prosvetiteljska koncepcija - je polazila od besmislenosti i neznanstvenosti religijskih dogmi.

Ali religija nije besmislica, već izraz specifičnog oblika proizvodnje i prisvajanja svijeta,

Page 23

22

objektivan proizvod određenih društvenih stanja i odnosa. Čitava prosvetiteljska kritika religije
mogla bi se svesti na stav o nestanku religija, što je postalo politički program različitim
snagama, posebno u društvima u kojima su religijske zajednice štitile državne režime i protivile
se emancipaciji javne sfere od tutorstva religijskih zajednica. Za sociologa je bitan stav da se
znanstveni rezultati ne mogu pobijati argumentima iz teologije, niti teologijski argumentima
znanosti. Mnogi autori smatraju da teologija počinje ondije gdje prestaje znanost koja je
fundamentalna i nikad nezavršena.Ne treba zanemariti ni prisutnost prosvjetiteljske teorije u
društvenoj misli u bivšoj Jugoslaviji. Religija se svodila na neprosvjećenost, neobrazovanost, te
se učilo da se može i prevladati prosvjećivanjem i obrazovanjem.


- Administrativna ili izravna borba protiv religija i religijskih zajednica - religijskih zajednica,

čemu su težili i teže anarhisti, a polazi od toga da su administrativne mjere najefikasnije sredstvo
za suzbijanje religija. Religija se može prevladati administrativnim zahtjevima i pritiscima na
vjernike.


- Marksizam je iznio hipotezu da će religija, razvojem socijalizma, nestati. Marksizam je iznio

hipotezu da će religijska ograničenost biti prevladana čime se prevlada svjetovna ograničenost.
Marxu je stalo do čovjeka, a ne do religije i Boga.


Znakovi (ne)vitalnosti neke religije i religijske zajednice:

- intezitet, gustoća i oblik novoizgrađenih hramova i
- njihova posjećenost, što zavisi od:

odnosa pojedine religijske zajednice prema slijedu te prakse,
brojnsot automobila parkiranih ispred hramova (često asocira na masovnost posjeta),
praćenje posjeta hramu po danima u sedmici,
praćenje posjeta hramu po mjesecima,


Veću vitalnost će imati religijske zajedncie koje imaju dobro institucionaliziranu organizaciju, visoku lojalnost,
pripadnika koji se pridržavaju etičkih normi zajednice.

Similer Documents